morsko prase

Usprkos tmurnom nebu i zidanim valovima
vaganom prošlosti dobra i zla,
majstorskim rukopisom puta
objedinjen jedino jednosmjernom ulicom,
korakom poniznosti koristim vrijeme.

Predajem dušu rukama budučnosti
da me spremna na sve ,
protjera iz paklenih ruku od nekad davno
prema putu ljubavi i mira.

Vođen putem za dvoje
pronalazim tebe,
ostajem tu do kraja života
usnivam u sam i budim se sretan.

Prekriveni baršunastom svilom strasti,
dodirima tijela dijelimo snagu ljubavi.
Oko nas lagani povjetarac
svojom snagom pomiče granice,
svila klizi niz nježnu kožu
putevima nama znanim.
Snažan stisak ruke gužva plahtu
znojem prekrivena tijela šapuću ljubav.
Pogledi su sinkronizirani,
ne prežemo ni za čim,
isti smo, strastveni.

Restorančić na uglu glavne ulice.
Mirno mjesto za usijane duše,
nekoliko parova usnulih u privatne teme o ljubavi.
Pohvatali ruke, nebili se stopili u jedno.
Čuje se žamor, lagana muzika uz pratnju zaljubljenih pogleda.
Oni su sretni, zaljubljeni, žive trenutak.
I mi ih pratimo i trenutak je beskrajan.

Prodajem se, globim oko sebe
nezasitno grabim.
Svuda sam i svagdje da me svi pronađu,
nema gdje me nema.
Dobro znate gdje sam, al neka, ponovit ću još po koji put.
Kurva sam po prirodi, zato sam stvorena!
Al da ne zaboravite, stojim i čekam na vas, ovdje!

Čitam te poezijom noći,
dok pogledom pišeš ljubav,
ljubav si ti.
Proučavam te rukama nježnim,
dok dodirom pokazuješ želju,
želja si ti.
Ljubim te usnama požude,
dok tijelom tražiš sve.
Podaješ mi se i dajem ti sve.

Usidren na trajnom mjestu kuhinjskog podija,
nabujale rijeke hormonskih izlučevina
kolaju međunožjem požude.
Zvijer erekcijskog podneblja
doziva plemenitu vulvu,
da podjele fluide svete tekučine.

Koračam stazom sljepog putnika
ponesen riječima blijedog užitka
osvrćući se, ne bi li ugledao tračak svjetla,
osvijetljenog puta sa putokazom do tebe.
Praćen jekom strvinara umor je besmislen,
Sunce se probija kroz trnoviti put,
trag u beskraju postaje vidljiv.
Strvinara više nema, snaga umora preplavljuje mi tijelo,
padam ti u zagrljaj i povratka više nema.

Probudih se noću obliven znojem hladnih slapova,

otvaram ladicu, vadim maramicu,

osjećaji su mi ukrali pogled i skrenuli mi pažnju

na snježno bijelu potkušulju moje drage.

Ladica je puna, puna njenih stvari, i druga isto, pa i treča,

otvaram ormar, tu su majice i hlače.

Siguran sam, spreman za san.

Dok sunce svakodnevno prolazi
iznad usijanih glava mnoštva,
odlazi daleko u noc,
zatvaram žaluzine prošlosti
ispucale od granatiranja lošeg života.
NE, neću ih zatvoriti!
Uzimam nove žaluzine, nedavno stvorene,
zatvaram ih s lakoćom ovaj put
i tako ću i sutra i narednih nekoliko desetljeća
koliko mi preostaje novog života, bez ispucalog vremena.

Dva brda sam prešao
bio sam na vrhu oba,
kročio u dolinu užitaka
promatrao gejzir života.
Tlo je zadrhtalo negdje dolje,
u nizini, na raskršču dva puta.
Krenuvši tamo naišao sam na nekad gustu prašumu,
sada je nema, golo tlo mi je omogučilo bolji pristup,
ispred mene je vulkan, krvavo crvena lava se bori
izlazi žestoko i tako će 5 - 7 dana.
I tako će svaki mjesec.

ČEKIĆ

klješta

odvijači

izvlakaći

bušilica

to je sve što nam treba?

izbuši

stavi izvlakač

a sad udri

jaoooooo!!!!

trebao je i moj prst....

pogriješio sam
grešnici griješe, često se priča
al moje greške su ostavile traga
gorkog traga na duši moje voljene
da bi čovjek ispavio grešku
treba napravit duplo više dobroga,
pozitivnog prema toj osobi
spreman sam na to
koliko god koštalo
kaže se "ko za drugim jamu kopa,sam u nju pada"
nadam se da sam stao lopatu prije
i zatrpati ću tu jamu svojim rukama
napravit ću krvave žuljeve,
jer je jama velika i duboka
ali,isplatit će se,znam to,
jer duša moje voljene je neprocjenjivo vrijedna
i borit ću se za nju!

Krenuvši iz stana kao prvog dana,
s buketom u ruci krenula je meni,
kad škripac kočnica zanesenost prenu.

Očajnički kriknuh: Pazi!
Al moju djevojku auto već zgazi.

Sad se pitam što mi život pruža.
Jedno mrtvo tijelo s pet krvavih ruža.

Ural!- kolega je rekao.
Svi smo potvrdili.
Smijeh mlade dame s izbočenim zubima.
Treći dan kolega vikne: Ular!
Ista reakcija uz veću sigurnost.
S 2 promila dama je imala osmijeh konja.

Stevo, hmm... kupujem gume u Sloveniji.
Jeftinije, jel..
Red do mene pola Hrvatske.
Inače, šefa zovemo Stevo Štimac.
Kad čuješ Janeza red do:
Stevo Štimac!
Promijenio sam izbor guma
i vozim se i dalje.

Uzeo sam je kao svatko,
bez tračka srama,
slijedio instinkt.
Sjetio se prošloga puta
kad smo se redali na njoj.
Ove godine je slasnija no ikad.
Susjedova trešnja.

Gurnuo si me korak nazad,
okoristivši se mojom četkicom,
pred mnoštvom željnog smijeha.
Usta su moja zatvorena.
Bez zraka, bez mogućnosti udisaja rafinerijskog smrada.
Šutim, nedvosmisleno razmišljam,
ipak prijatelji nešto znače.